SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE!!!


Kada se tragedija zvana zemljotres dogodila, osećаli smo se tako nemoćno i uplašeno, ali ne zbog onog urođenog straha koji zemljotres nosi sa sobom i koji traje jako kratko, već zbog osećaja nemoći i posledica koje su stigle nakon njega. Pojavila se bojazan da ljudi u kojima leži odgovornost neće imati pravu volju da pomognu, što se u neku ruku i potvrdilo. Lokalna vlast u Kraljevu je pokušala da deluje organizovano, ali nažalost to nije dugo trajalo, polako je izgubila medijsku borbu, jer mediji gladni senzacija su vrlo brzo pronašli neku drugu vest. Ali na dugoročnom planu, se vrlo brzo pokazalo da je nemoćna da izađe na kraj sa brojnim malverzacijama, u kojima je sasvim sigurno i sama učestvovala. Počele su da kruže vesti da su ljudi ostali bez pomoći samo zato što nisu imali vezu da njihovi objekti budu ubačeni u grupe koje su adekvatne njihovom oštećenju. Pokazalo se opet da postoje ljudi koji su spremni da zarađuju na tuđoj nesreći, mada to ne bi trebalo da bude ništa novo za nas, svi znamo šta se se dešavalo na ovim prostorima devedesetih i koliko se ljudi obogatilo na vrlo sumnjive načine. I to je ono što nas plaši i proganja svih ovih godina, skoro kao strah od već gore pomenutog zemljotresa, saznanje da tako nešto postoji uvek zaboli i uvek ostavi u neverici.
Prvih dana nakon zemljotresa osećali smo veliku grižu savesti zato što samo stojimo i posmatramo situaciju. Međutim, nije nam trebalo dugo da dođemo do ideje da započnemo akciju koju smo nazvali BALKAN SOLIDARNOSTI A NE! BALKAN NACIONALIZMA! sa idejom da što više gradova iz što više različitih zemalja uključimo u sve to. Odmah smo kontaktirali ljude, proširili smo vest na razne strane. Nažalost, nisu svi mogli da uzmu učešća, što zbog vrlo kratkog roka, što zbog njihovih obaveza, i to je sve opravdano. No, ono što nas je najviše obradovalo je to koliko su ljudi, koji su ipak našli način da pomognu i koji su se priključili akciji, to uradili od srca. I to je možda i najbitnija stvar, lajtmotiv, čitave akcije. Pokazali smo da, iako su nam usta puna solidarnosti i sličnih termina, postoje ljudi koji te ideale sprovode u delo. Nismo otkrili toplu vodu, ali osetili smo ono što nam je mnogo važno, da ma šta god bili- pankeri, anarhisti, strejteri, krasteri, žongleri, umetnici itd, koliko god to kliše zvučalo, trebamo da se držimo zajedno i da možemo da računamo jedni na druge i to treba da bude primer za budućnost. Naravno, bilo bi lepo da nema potrebe da se ovakve akcije organizuju jer to bi značilo da je svet u kome živimo savršen, ali svi znamo da je to nemoguće. Prikupljeni novac i garderoba (nećemo da licitiramo koliko jer nam je stvarno više muka od toga koliko je ko dao i sigurni smo da nam niko neće zameriti) bez medijske pompe uskoro biti isporučen onome kome najviše treba, nažalost neće biti dovoljno za sve ali barem malo ćemo nekom olakšati život.

Na kraju ćemo iskoristiti priliku da se još jednom zahvalimo svima koji su na bilo koji način uzeli učešće u akciji i dokazali da je solidarnost naše oružje na koje ćemo moći da računamo!

btemplates

0 коментара:

Постави коментар