SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE!!!

Kada se tragedija zvana zemljotres dogodila, osećаli smo se tako nemoćno i uplašeno, ali ne zbog onog urođenog straha koji zemljotres nosi sa sobom i koji traje jako kratko, već zbog osećaja nemoći i posledica koje su stigle nakon njega. Pojavila se bojazan da ljudi u kojima leži odgovornost neće imati pravu volju da pomognu, što se u neku ruku i potvrdilo. Lokalna vlast u Kraljevu je pokušala da deluje organizovano, ali nažalost to nije dugo trajalo, polako je izgubila medijsku borbu, jer mediji gladni senzacija su vrlo brzo pronašli neku drugu vest. Ali na dugoročnom planu, se vrlo brzo pokazalo da je nemoćna da izađe na kraj sa brojnim malverzacijama, u kojima je sasvim sigurno i sama učestvovala. Počele su da kruže vesti da su ljudi ostali bez pomoći samo zato što nisu imali vezu da njihovi objekti budu ubačeni u grupe koje su adekvatne njihovom oštećenju. Pokazalo se opet da postoje ljudi koji su spremni da zarađuju na tuđoj nesreći, mada to ne bi trebalo da bude ništa novo za nas, svi znamo šta se se dešavalo na ovim prostorima devedesetih i koliko se ljudi obogatilo na vrlo sumnjive načine. I to je ono što nas plaši i proganja svih ovih godina, skoro kao strah od već gore pomenutog zemljotresa, saznanje da tako nešto postoji uvek zaboli i uvek ostavi u neverici.
Prvih dana nakon zemljotresa osećali smo veliku grižu savesti zato što samo stojimo i posmatramo situaciju. Međutim, nije nam trebalo dugo da dođemo do ideje da započnemo akciju koju smo nazvali BALKAN SOLIDARNOSTI A NE! BALKAN NACIONALIZMA! sa idejom da što više gradova iz što više različitih zemalja uključimo u sve to. Odmah smo kontaktirali ljude, proširili smo vest na razne strane. Nažalost, nisu svi mogli da uzmu učešća, što zbog vrlo kratkog roka, što zbog njihovih obaveza, i to je sve opravdano. No, ono što nas je najviše obradovalo je to koliko su ljudi, koji su ipak našli način da pomognu i koji su se priključili akciji, to uradili od srca. I to je možda i najbitnija stvar, lajtmotiv, čitave akcije. Pokazali smo da, iako su nam usta puna solidarnosti i sličnih termina, postoje ljudi koji te ideale sprovode u delo. Nismo otkrili toplu vodu, ali osetili smo ono što nam je mnogo važno, da ma šta god bili- pankeri, anarhisti, strejteri, krasteri, žongleri, umetnici itd, koliko god to kliše zvučalo, trebamo da se držimo zajedno i da možemo da računamo jedni na druge i to treba da bude primer za budućnost. Naravno, bilo bi lepo da nema potrebe da se ovakve akcije organizuju jer to bi značilo da je svet u kome živimo savršen, ali svi znamo da je to nemoguće. Prikupljeni novac i garderoba (nećemo da licitiramo koliko jer nam je stvarno više muka od toga koliko je ko dao i sigurni smo da nam niko neće zameriti) bez medijske pompe uskoro biti isporučen onome kome najviše treba, nažalost neće biti dovoljno za sve ali barem malo ćemo nekom olakšati život.

Na kraju ćemo iskoristiti priliku da se još jednom zahvalimo svima koji su na bilo koji način uzeli učešće u akciji i dokazali da je solidarnost naše oružje na koje ćemo moći da računamo!

Pirot za Kraljevo

Part 3

photos by Vladimir Petrovic

Ljubisa Samardzic, 18.12.2010

Part 2

photos by Vladimir Petrovic

Ljubisa Samardzic, 18.12.2010

Part 1

photos by Vladimir Petrovic

Greece

SOLIDARITY TO THE PEOPLE OF KRALJEVO - join the actions everywhere

A few weeks ago, we received a message from comrades in Serbia, who had most recently organized the 5^th Balkan Anarchist Bookfair and the Zrenjanin Antifascist Festival:

“As neglect for Kraljevo which was destroyed by the earthquake become apparent, we decided to start an action based on the Balkans of solidarity, not the Balkans of nationalism. Our  idea, in
this soulless age of tranisition and mixture of cruel capitalism, which is built on feudalistic reasoning spreading ubiquitous hatred and nationalism in the Balkans, is to show that there are still people here whose minds aren’t contaminated by the nightmarish events from 1990 onwards. These are the same people who didn’t let hatred infiltrate their hearts, in which there is place for all people from this devastated area regardless of differences in religion, color or national origin."

Far from hypocritical tax-deduced or vote-promising philanthropy, solidarity actions for the people whose homes and neighborhoods were destroyed by the earthquake in Kraljevo prove that we can help each other effectively and at the same time realize we need to resist and dismantle capitalist relationships, and drive away the bosses altogether. Crisis-ridden people in Greece might now be slowly awakening to the fact that always, the lack of solidarity relationships with the underprivileged and the belief that housing, health, education, food are privileges and not rights, always lead to weakness and vulnerability. And because of this lack of solidarity and arrogant exploitation of others' vitalities to keep up with our lifestyles all these years, people in Greece now  feel so intimidated by the IMF policies of exploitation and impoverishment. 

In Thessaloniki, a small party at the YOL, the centre of the Group of Immigrants and Refugees, where , on the coldest night until now this year, we watched “the Shutka Book of Records” and listened to Arabian rap, Oriental jazz and demotic tunes from all over the Balkans functioned as a small awareness and benefit focus. This week, there will be a solidarity box at the Self-Organized School.

People from Greece who participated at the 5^th Balkan Anarchist Bookfair

Temisvar

Zrenjanin

Drage i dragi,

Prošlo je više od mesec dana kako je razorni zemljotres pogodio Kraljevo.
Dva života su izgubljena, a materijalna šteta je velika - i dalje se
ne znaju tačne razmere materijalnih uništenja. Ubrzo nakon ove
elementarne nepogode započeo je medijski spektakl u kome su se razni
političari i "uticajni ljudi" razbacivali ciframa finansijske pomoći,
slikali se pred kamerama i slali poruke o sopstvenoj moći.

Nije sporno da je pomoć Kraljevu potrebna. No nije sporno i da nam se
stomak okrene kada vidimo kako ljudi i inistitucije koje su i Kraljevo
i čitav narod Srbije dovele do siromaštva i bede, obećavaju svoju
finansijsku pomoć u udarnim vestima, koristeći nesrećne ljude za
samopromociju i različite finansijske malverzacije.

Živimo u kapitalizmu i naše mogućnosti za pomoć su u dobroj meri
ograničene kapitalom, kao što su i naši životi porobljeni kapitalom.
Ipak, ovaj pokušaj pomoći ugroženima u Kraljevu vođen je stavom da i
sama finansijska pomoć, da bi bila učinkovita i smislena, mora da bude
rezultat drugačijih procesa i stremljenja. A ti drugačiji procesi
podrazumevaju za početak iskrenu i principijalnu solidarnost/uzajamnu
pomoć - upravo ono što svet kapitala i politike već
godinama/decenijama pokušava da uništi i obesmisli i na području
Kraljeva i na području Srbije, Balkana, celog sveta. Stalnim
sabotiranjem radničkih borbi, donošenjem represivnih zakona u korist
bogatih, uništavanjem zajednica i njihovim atomiziranjem i
pretvaranjem u pokorne i sebične potrošače. Primeri agresivne logike
kapitala i sistema su mnogi. Zato smo sretniji kada vidimo zidara koji besplatno i
samoinicijativno nudi svoju pomoć ugroženim porodicama, nego
kada vidimo Tadića i njegovu svitu kako mašu milijardama dolara koje
će navodno pretvoriti Kraljevo u svemirski brod, bar dok traju vesti.

Za nas je ovo jedan eksperiment kojim ćemo na bazičnom nivou pokušati
pomoći ugroženoj zajednici, ovaj put u Kraljevu, drugi put gde već
bude trebalo. Što nas više bude spremno na pomoć, i što više budemo
negovali prakse solidarnosti i uzajamne pomoći u svakodnevim životima,
sada i ubuduće, to će veće biti naše mogućnosti da pomažemo jedni
druge, bez oslanjanja na stukture koje nas ionako stalno drže u
ropstvu i bedi i koje nam život pretvaraju u stalnu elementarnu
nepogodu.

Na koncertu solidarnosti nastupiće tri benda iz tri grada - Zagreba,
Beograda i Zrenjanina. Radi se o sledećim bendovima: Ljubiša
Samardžić, Katma i Impurita. Ono što želimo jeste da svi posetioci koncerta/akcije
solidarnosti na mikronivou osete zajedništvo i moć da pozitivno utiču
na svoje i tuđe živote, a da kao posledicu ovog koncerta dođemo u
mogućnost da pomognemo onima kojima je ta pomoć potrebna, onoliko
koliko je to u našoj moći.

Zrenjanin, klub Klupče, 16.decembar 2010. Upad: 150 din. Start: 21:30 tačno!

Uzajma pomoć i solidarnost!

Vidimo se!

Balkan solidarnosti a NE! Balkan nacionalizma

Kraljevo je početkom novembra 2010. pogodio zemljotres koji je imao intenzitet na koji ovaj deo Balkana nije naviknut. Ovaj zemljotres je ionako ekonomski inferiornu i zavisnu opštinu gurnuo u još tragičniju krizu sa dalekosežnim posledicama. Potpuna nebriga lokalnih vlasti i vladajuće vrhuške sa Terazija za stanovnike ove pitome opštine u srcu Republike Srbije je načinilo njene građane itekako očajnim. Ima li ičega čime se Kraljevo može pohvaliti u prethodnih dvadesetak godina? Kada bi se pozabavili istorijom grada čiji smo očevidci bili setili bi se samo par stvari. Na ’’prvu loptu’’ bi se prisetili prkosa koji je ovaj grad imao prema režimu Slobodana Miloševića. Kraljevo je bilo jedan od prvih gradova u kome je opozicija trijumfovala na izborima 1996/97. godine a nakon stupanja na snagu Lex specialis-a jedan od prvih gradova gde je SPS izgubio vlast. Maltene je ceo grad disao za promene i odlazak Slobodana Miloševića sa vlasti. Revolt prema Miloševiću je pokazan već 1993. kada se malo ko usudio da mu pokaže zube. Dvadeset godina kasnije na vlasti su ljudi za koje je Kraljevo godinama bilo na ulicama po kiši, snegu, vetru. Nije se postavljalo pitanje zašto niti za koga se meseci provode na trgu i ulicama. Nakon promena 2000. godine građani Kraljeva su zbog tranzitornih kretanja skliznuli u dramatično siromaštvo. Lokalna vlast se x puta smenjivala a ponajviše se bavila prepucavanjima da li je 14. oktobar zaista potrebno obeležavati u spomen parku pošto to itekako smrdi na ’’komunjarsku mračnu prošlost’’. Kada vlast nema poštovanja prema mrtvima na čijim kostima počiva naš voljeni grad kako će poštovati nas koji smo polu-živi i na ivici egzistencije. Kako Tanjug javlja pomoć stiže sa svih strana a efekta nema. Nešto je trulo u Kraljevo City-u. Izgleda da je tako. Oseća se specifični miris truleži i licemerija. Boris, Ivica i Mirko su došli, slikali se i otišli. Njihov drugar Tijanić je par dana u skladu sa onom narodnom svakog čuda za tri dana dosta na javnom servisu emitovao snimke iz Kraljeva. Ubrzo je televizija zaboravila na Kraljevo i Kraljevčane. Kako je sada  na Tijanićevom servisu poplava u zapadnoj Srbiji u fokusu, tema zemljotresa u Kraljevu polako biva pokrivena medijskom prašinom. Dragi moji Kraljevčani ostavljeni ste sami sebi na milost i nemilost. To je realnost koja je zadesila grad u kome smo rođeni. Kako je nebriga o Kraljevu koje je razoreno zemljotresom postala evidentna odlučili smo da pokrenemo akciju ’’Balkan solidarnosti a NE! Balkan nacionalizma’’. Naša ideja je da u ovom bezdušnom vremenu tranzicije i miksa surovog kapitalizma koji je izgrađen na temeljima feudalističkih shvatanja i sveprisutne mržnje i nacionalizma pokažemo da na Balkanu još žive ljudi čiji umovi nisu kontaminirani košmarnim dešavanjima od 1990. na ovamo. Upravo ti ljudi nisu dozvolili da se mržnja uvuče u njihova srca u kojima ima mesta za sve ljude sa ovog devastiranog područija bez obzira na razlike u veri, boji kože ili nacionalne pripadnosti.

In early november of 2010 city of Kraljevo was hit by earthquake with
intesity not too common for this part of Balkans. Already economically
inferior and dependent, municipality of Kraljevo was pushed by
earthquake into even more tragic crisis with far-reaching
consequences. The complete lack of care of local authorities and
governing elite from Terazije for residents of this gentle
municipality in the heart of Republic of Serbia made it's citizens
very desperate. Was there anything in the past twenty years in
Kraljevo to commend? If we would look at  history of this city,
history we've eyewitnessed, we would probably remember only a few
thing. On first thoughts we would remember defiance which this city
showed against regime of Slobodan Milosevic. Kraljevo was one of the
first cities in which opposition triumphed on the elections in
1996./1997., and after introducing lex specialis it was one of the
first cities where SPS (Socialist party of Serbia) lost power. Almost
entire city was breathing for change and Milosevic leaving power.
Revolt against was shown already in 1993. in the times when only few
dared to show their teeth. Twenty years later, power is in hands of
people for whom Kraljevo was for years in the streets on rain, snow
and wind. It was never questioned for whom and why months were spent
on squares and streets. After changes in 2000. due transition reforms,
citizens of Kraljevo dramatically slid into poverty. Local authorities
were replaced several times, and for the most of the time they were
dealing with disputes like is it really necessary to celebrate October
14 in the memorial park because that certainly smells like "dark past
of commie rule". When government has no respect for the dead, graves
over which our beloved city is placed, how they will respect us, us
who are half-live on the edge of existence. As Tanjug reports help is
coming from all sides, but still there is no effect. Something is
rotten in Kraljevo city. And it seems so. Specific smell of decay and
hipocrisy can be sensed in the air. Boris, Ivica and Mirko came, took
pictures and left. Their buddy Tijanic, acorrding to popular proverb
 showed on TV images from Kraljevo. Soon after television
forgot Kraljevo and people from Kraljevo. As floods in western Serbia
are now "trendy", I see that earthquake issues are now "demode". My
dear citizens of Kraljevo, you're left on your own. That's reality
which has befallen city in which we were born. As neglect for Kraljevo
which was destroyed by earthquake become apparent, we decided to start
action "Balkan of solidarity, not Balkan of nationalism". Our idea, in
this soulless age of tranisition  and mixture of cruel capitalism
which is built on feudalistic reasoning same as ubiquitous hatred and
nationalism on Balkans, is to show that there are still people on
Balkan whose minds arent contaminated with nightmarish events from
1990 onwards. It is the same people who didnt left hatred to
infiltrate their hearts  in which tehre is place for all people from
this devastated area regardless of differences in religion, color or
national origin "